U složenom svijetu međuljudskih odnosa često se suočavamo s fenomenom koji možemo opisati kao „vole te dok im trebaš“. Ova filozofija odnosa obuhvaća situacije u kojima ljudi dolaze u naše živote i povlače se u skladu s vlastitim potrebama i interesima. Pitanje koje se postavlja je zašto se odnosi, bilo prijateljski, romantični ili profesionalni, često temelje na uvjetima i koristi, a ne na nekom trajnijem i stabilnijem principu.
Jedan od razloga za ovakvo ponašanje leži u ljudskoj prirodi i potrebi za zadovoljenjem vlastitih potreba. Kada su ljudi u potrebi za podrškom, razumijevanjem ili jednostavno društvom, često će se obratiti onima koji su dostupni i spremni pružiti im tu pomoć. Ovi odnosi mogu biti izuzetno značajni i intenzivni dok traju, ali kako se njihova potreba mijenja, tako se mijenja i njihova spremnost na uključivanje ili udaljavanje.
Primjerice, zamislite situaciju u kojoj vam prijatelj ili partner pokazuje veliku pažnju i ljubav dok prolazi kroz teške trenutke. Oni se oslanjaju na vas za emocionalnu podršku i vaša prisutnost im pruža osjećaj sigurnosti. Međutim, kada se njihova situacija poboljša ili se nađe nova društvena okolina, njihova potreba za vama opada i odnos može postati zanemariv ili čak nestati. Ova dinamika često stvara osjećaj nesigurnosti i osjećaj da ste samo „popravni kotači“ koji se koristi u trenucima potrebe.
S druge strane, kada se situacija obrne i kada se vi nađete u situaciji gdje im ponovno trebate pomoć ili podršku, često ćete primijetiti da su ti isti ljudi spremni ponovno uspostaviti kontakt i pružiti vam podršku. Ovo može biti frustrirajuće jer se osjećate kao da su vaša vrijednost i prisutnost vezani isključivo uz njihove trenutne potrebe, a ne zbog stvarne emocionalne povezanosti ili prijateljstva.
Ovaj obrazac može biti izraz površnosti u odnosima, gdje se stvarna povezanost i dugoročna predanost zamjenjuju prolaznim i funkcionalnim potrebama. U mnogim slučajevima, ljudi nisu svjesni da se ponašaju na ovaj način i mogu se osjećati iskreno povezani s nama kada nam trebaju, ali kad te potrebe nestanu, njihova sposobnost za emocionalnu privrženost može se smanjiti.
Važno je razumjeti da su ovakvi obrasci ponašanja prirodni, ali nisu nužno zdravi. Ako se prečesto suočavate s ovakvim situacijama, možda je korisno preispitati granice i očekivanja u svojim odnosima. Također, razmislite o tome koliko ste spremni investirati u odnose koji ne pružaju uzajamnu podršku i poštovanje.
Kada prepoznate da su odnosi temeljeni isključivo na vašoj trenutnoj upotrebljivosti za druge, važno je postaviti jasne granice i razviti odnose koji su temeljeniji na uzajamnom poštovanju i povjerenju. Također, osobni razvoj i emocionalna otpornost mogu vam pomoći da se nosite s ovim dinamikama i stvorite odnose koji su manje ovisni o trenutnim potrebama i više o dugotrajnoj emocionalnoj povezanosti.
Na kraju, filozofija odnosa „vole te dok im trebaš“ podsjeća nas na važnost svjesnosti u međuljudskim odnosima i na potrebu za ravnotežom između davanja i primanja. Razumijevanje ovih obrazaca može vam pomoći da bolje upravljate svojim odnosima i izgradite značajnije i stabilnije veze.
