U vrijeme kada frižideri nisu postojali, a struja bila luksuz, naši su preci morali biti domišljati kako bi sačuvali hranu. Jedna od najpoznatijih i najpraktičnijih metoda bila je čuvanje mesa u staklenim teglama. Ovaj stari način konzerviranja koristio se širom Balkana i omogućavao da meso ostane svježe i ukusno čak do godinu dana, bez zamrzivača.
🥩 Kako se meso pripremalo
Najčešće se koristilo svinjsko ili juneće meso. Komadi mesa su se najprije prali, sušili i lagano posoljavali. Zatim bi se ispržili ili propržili u vlastitoj masti dok ne dobiju blago zlatnu boju. Cilj nije bio potpuno ispeći meso, već ga samo termički obraditi i iz njega istjerati višak vode, jer upravo vlaga ubrzava kvarenje.
🫙 Punjenje i čuvanje u tegli
Kad se meso ohladi, slagalo se gusto u čiste, sterilisane staklene tegle. Preko mesa se sipala vrela mast — toliko da potpuno prekrije sve komade. Mast je djelovala kao zaštitni sloj koji sprečava ulazak vazduha i bakterija. Zatvorene tegle su se čuvale na tamnom, suvom i hladnijem mjestu – u podrumu, ostavi ili šupi.
🍲 Upotreba i trajnost
Kada bi došlo vrijeme da se meso koristi, mast bi se jednostavno skinula, a meso bi se podgrijalo ili dodalo u jela poput pasulja, krompira ili variva. Zahvaljujući sloju masti i pravilnom zatvaranju, ovako pripremljeno meso moglo je trajati i do 12 mjeseci, zadržavajući miris i teksturu gotovo kao svježe.
Ova stara metoda nije samo dokaz snalažljivosti naših predaka, već i podsjetnik da prirodni načini konzerviranja mogu biti jednako efikasni kao i savremena tehnologija. 🌿
